О хрисовуљи Константина XI Драгаша Палеолога из Државног архива у Дубровнику (1451)

Печат хрисовуље Константина XI Драгаша Палеолога

 из 1451. године (лево аверс, десно реверс)

Najvrjednija bizantska isprava u Državnom arhivu u Dubrovniku je krizobula Konstantina XI Paleologa Dragaša (1449-1453) iz 1451. godine. Na aversu zlatne bule (promjer 3,5 cm i težina 5 g) prikazan je car u stojećem stavu sa stemmom (krunom prekrivenom dragim kamenjem i s visećim ukrasima) i u ceremonijalnoj odjeći omoforionu (duga stola) i sakkosu (tunika s kratkim rukavima), ukrašenom dvostrukim nizom vezenih kvadrata. U desnoj ruci nosi križ, a u lijevoj ruci akakiu (vrećica izgledom slična rotulusu od svile i ispunjena zemljom). S jedne i druge strane teče natpis: ΚΩΝСΤΑΝΤΙΝΟС ΕΝ ΧΩ ΑΥΤΟΚΡΑΤΩΡ Ο ΠΑΛΑΙΟΛΟΓΟС. Na reversu je iskucan Krist s križnom aureolom, ispred niskog trona u obliku klupe; u lijevoj ruci drži Evanđelje, ukrašeno kamenjem, a desnom rukom poučava. S obiju strana aureole nalaze se skraćenice I(HOY)C X(PICTO)C, a u polju lijevo nalazi se utisnuto slovo Ф. Dubrovačka krizobula/zlatna bula nastala je u carskoj radionici, a najbliža joj je paralela krizobula bizantskoga cara Ivana VIII Paleologa (1425.-1448.), koja se čuva u Tajnom vatikanskom arhivu, i ima isti znak Ф na reversu.

Vjerojatno se radi o istovjetnom izrađivaču pečata za grad i civilizaciju na izdisaju.

Хрисовуља Константина XI Драгаша Палеолога (1451)

 

Dubrovački primjer jedan je od posljednjih poznatih primjera nastalih u paleološkoj carskoj radionici, i svjedoči o vitalnosti bizantske umjetnosti. Dubrovnik i nakon 1204. godine, pod mletačkom okupacijom, nastavlja biti poveznica Istoka i Zapada, a to je i nakon godine 1358., kada, kao samostalna država, održava veze s oslabljenim Bizantom, sve do njegova konačnog pada 1453. godine, kao i s feudalnim grčkim državicama poput Epirske Despotovine, sve do šezdesetih godina XV stoljeća. Taj se kontinuitet može pratiti od primjera paleološkog zlatarstva XIII i XlV stoljeća pa sve do posljednjeg zlatnog pečata iz proljeća 1451. godine. Tako se u Dubrovniku može govoriti o gotovo pola tisućljeća razvoja bizantskog zlatarstva. Zaključno možemo potvrditi činjenicu da je Dubrovnik iznimno značajno središte u povijesti europskog zlatarstva i da njegova bizantska sastavnica ima veliku vrijednost u izučavanju razvojne putanje bizantskog zlatarstva u trajanju od gotovo pola tisućljeća.

Извор: Vinicije B. Lupis, O kasnobizantskim zlatarskim likovnim utjecajima u Dubrovniku, Starohrvatska prosvjeta III / 34 (2007) str. 360-361, slike na str. 374-375.